Dragana Despić: Pjesme nisu samo zbir rima koji daju neki ritam

Moramo se opredijeliti za knjigu da bismo je voljeli i kroz život se družili sa njom. Kao i za sve drugo u životu. Imati talenat za pisanu riječ je veliki Božiji dar, jer prva rečenica u Bibliji počinje: „U početku biješe riječ“. Kada se družimo sa nekim, mi njegovo povjerenje, ljudskost i lojalnost provjeravamo time koliko drži svoju riječ i čuva našu. 

Kazala je ovo za MojTeslić.info Dragana Despić (24) iz Teslića koja je u avgustu i septembru publici iz svog grada i iz Laktaša predstavila drugu zbirku poezije „Tišine glasa“. 

Prvu zbirku „Korakom do stiha“ izdala je 2017. godine i na Međunarodnom konkursu „Pjesma godine“ Balkana i Evropske Unije u Ljubljani ove godine osvojila je prvo mjesto za pjesmu „Ako odem“. 

Godinama je naša sagovornica aktivna u kulturno-umjetničkom radu i stvaranju, te u nevladinom sektoru. Pjesme su joj objavljivane u zajedničkim zbornicima i književno-umjetničkim časopisima. Koliko je auditorijum zainteresovan za njeno stvaralaštvo svjedoči i činjenica da su neki od stihova prevođeni i na ruski jezik. 

Poeziju piše još od osnovačkih dana kada je i sama uvidjela da zna „sklapati“ rime. Nešto aktivnije počinje pisati na kraju devetogodišnjeg školovanja, te u gimnaziji, a prava ekspanzija inspiracije i poetskog nadahnuća se desila prilikom upisa studija. Kako kaže, kao da se sve prethodne godine ta poezija akumulirala u njoj i pravi put pronašla kada su krenuli studentski dani. 

 

TIŠINE GLASA

 

„Utisci sa promocija se ne mogu izraziti riječima. Srećna sam i zadovoljna kako je sve organizovano i kako su same promocije tekle. Posebnu emociju mi budi to što su uz mene bili svi moji dragi ljudi koje volim cijenim i poštujem i to je po ličnom osjećaju obostrano. Sve što radim ili stvaram ne bi imalo smisla da nije njih, u stvari mogu upotpuniti i reći, sve što radim ne bi imalo smisla da nije nas“, kazala je Dragana.   

Knjiga „Tišine glasa“ je zbirka poezije koja sadrži 51 pjesmu i sastavljena je od pet tematskih cjelina različitih dužina i sadržaja. U knjizi se nalaze pjesme ljubavnog, misaonog, rodoljubivog karaktera te pjesme posvetnice i pjesme generaciji.  

INSPIRACIJA, RIJEČ I KNJIŽEVNOST 

 

Dodaje da postoje i momenti kada razmišlja o čemu bi trebala pisati, međutim iz nekog razlog desi se da se ne hvati odmah papira i olovke ili u ovom današnjem vremenu pametnog telefona i njegovih bilješki.  

„Nakon nekog vremena, pošto znamo da naš nesvjesni dio mozga stalno radi, samo se stvori trenutak da se pomenuto razmišljanje kroz pjesmu izlije na sredstva za pisanje i stvore se stihovi dostojni njihovog naslova i pomenutog osjećaja“, kazala je Dragana i naglasila da se ovo pitanje može povezati i sa najtežim pitanjem za pjesnike ili pisce, a sadržano je u jednoj riječi: „Kako?“ 

Ako bi nekog morala izdvojiti kao omiljenog pisca ili pjesnika, to su zasigurno Dučić, Miljković i Kapor, iako ističe da velika plejada naših pjesnika zaslužuje biti pomenuta.  Sa ekipom portala MojTeslić.info podijelila je neke od omiljenih stihova naših poznatih književnika, a izdvojila bi one Alekse Šantića: 

 

Al, blago onom ko suza ima: 

U tog srce umrlo nije!

 

Što se tiče njenih stihova izdvojila bi završnu strofu pjesme „Zato“ koja glasi: 

 

Zato što nisi kao drugi,  

zato što si ti ni manje ni više 

ono što sam ja 

i zato što želim da te poljubim 

i kada odlaziš i dolaziš 

i da te čekam onako kako čekati znam 

i zato ne dozvoljavam 

da se sa srećom mimoilazim, 

jer sreća obično u duši sja 

i ne pripada uvijek  

svačijim očima… 

 

„Pjesme nisu samo zbir rima koji daju neki ritam. One pričaju na hiljade života, romana, iskustava, patnji, ljubavi, sreće, trpljenja, zanosa, zabluda i svih drugih istina, jer poezija ne može bez istine i iskrenosti. Kada me pitaju šta je za mene poezija, volim da kažem da je to ni manje ni više nego čista istina. Nju nije lako čitati, a kamoli razumjeti, ali je velika, jer dopušta svakome da je umjetničkom slobodom tumači na svoj način, sve radi doticanja naših srca, što i jeste svrha umjetničkog stvaranja”, dočarava naša sagvornica.  

Za kraj razgovora Dragana poručuje da sve što u životu radimo radimo iz toplog srca, jer ako nam ono nije partner u poslu taj nedostatak je vidan, hladnoća i nepotpunost su primjetni. To je, kako kaže, dodatni motiv zašto se na koricama „Tišine glasa“ nalazi srce kao organ koji jedino daje rezultate ako se neprestano spaja sa uhom.

„U mom srcu je knjiga, poezija, pisana riječ, ali i svi oni koji su lajt-motivi knjizi, poeziji i pisanoj riječi s toga njima sve ovo… Uvijek ponavljam i sebi i drugima da je život kao pravopis, često ne uočavamo greške koje pravimo tako da je potrebno da neko drugi ukaže na njih. Međutim, kad se radi, voli i odlučuje srcem, greške nema”, kazala je Dragana.

 

AKO ODEM

Ako odem prije rujnih zora što kite dan

utabanim putem kojim svi će proći,

ti spavaj, ne, ne prekidaj san,

jer baš u njega nasmijana ću ti doći.

 

Ako odem prije večernjeg poljupca

za odlaskom mojim zaplakaće svi,

i pjesma moja će da zagrca,

ali nemoj molim te plakati ti.

 

Tvoje mile crne oči ne smiju da plaču,

jer ne volim kada si tužan

zabiželjiću oštricom sličnoj ko na maču

da si svojoj vječnosti pjesmi ostao dužan.

 

A dug svoj ćeš vratiti poljupcem u svijeću

zapaljenju u plamenu sličnome mome

što je cijelim bićem gorio za sreću,

ispisanoj u sjećanju sad u srcu tvome.

 

Ako odem prije mraka

plakaće ptice, tišine i dragi ljudi svi,

a ja, ja te gledam krišom sa nebeskog sokaka,

i zato molim te nemoj mi plakati ti,

samo mi mahni dok odlazim…

 

T. Bogunović